Česi – narod za sebe

S obzirom da Češka ima dva i pol puta više stanovnika od Hrvatske, razmjerno tomu ima dva i pol puta više opernih kuća. Pet od njih devet u gradovima su iste veličine ili manjima od Osijeka. Nije loše znati taj podatak kada se prebrojavaju hrvatski operni (i baletni) ansambli, razmišlja o njihovoj prekobrojnosti i mogućnostima za reduciranje umjesto da se razmišlja kako poboljšati njihovo vođenje i unaprijediti njihovo djelovanje.

Jedna od perjanica češke kulture Narodno je kazalište – Národní divadlo (NK) u Pragu s pet umjetničkih ansambala. Od 2013. u njemu su objedinjeni Opera NK-a, Državna opera, Balet, Drama i dramski ansambl Laterna magika. Na raspolaganju imaju četiri kazališne zgrade: Narodno kazalište, Staleško kazalište (Stavovské divadlo), Novu scenu i Državnu operu (bivše Smetanino kazalište, izvorno Novo njemačko kazalište), koja se trenutačno obnavlja pa se predstave izvode u Glazbenom kazalištu Karlín koje samostalno, s vlastitim ansamblom, njeguje repertoar mjuzikala i opereta.

Svi ansambli NK-a nastupaju na svim scenama. U Narodnom kazalištu izvodi se nacionalni češki operni repertoar i velika djela svjetske baštine; u Staleškom kazalištu, otvorenu 1783, od kada neprekidno djeluje, Mozartova te srodna djela klasike i baroka; u Državnoj operi popularna djela željeznog repertoara; dok se na Novoj sceni izvode suvremena i eksperimentalna djela. Pored toga, NK ima na još nekoliko mjesta u Pragu velike zgrade u kojima su izmješteni pojedini odjeli poput arhiva, odnosa s javnošću i sl. Državna opera od 1994. na repertoaru ima Aidu u režiji Petra Selema.

Narod za sebe geslo je što se ponosno ističe iznad portala pozornice Narodnog kazališta, a izražava želju češkog naroda u 19. stoljeću da vlastitim snagama izgradi vlastito kazalište, novčanim prilozima svih stanovnika cijele zemlje. Zbog Bachova apsolutizma najprije je, 1862, izgrađeno Privremeno kazalište, poslije uklopljeno u stražnji dio zgrade Narodnog kazališta, otvorena 11. lipnja 1881. Smetaninom operom Libuša. Nakon samo dvanaest predstava, tijekom završnih radova u kolovozu, izbio je požar i uništio novu zgradu. Ponovo je narod zdušno dao priloge i 8. studenoga 1883. kazalište je ponovo otvoreno Smetaninom Libušom.

Nacionalni repertoar obuhvaća desetak naslova Smetane (Libuša, Prodana nevjesta), Dvořáka (Jakobinac, Đavo i Kata, Rusalka), Janáčeka (Jenufa, Lukava mala lisica), Martinůa (Julija, knjiga snova) i Jiřija Kadeřábeka (Posljednji čovjek). Rusalku izvode oba operna ansambla, svaki svoju produkciju. Zamalo sva ta djela praizvedena su na pozornici Privremenog ili Narodnog kazališta. U novoj sezoni upotpunit će se premijerama opera Don Hrabal Miloša Orsona Štědroňa, Izleti gospodina Broučeka Leoša Janáčeka i Sternenhoch Ivana Achera. Za usporedbu, u Hrvatskoj Zagreb ima na repertoaru samo Eru i Zrinjskog, Split samo Eru, a Osijek samo Zrinjskog.

Broj izvedbi pojedinih naslova impresivan je. Prodana nevjesta, praizvedena 1866, do danas je izvedena 2185 puta; Jakobinac (praizveden 1889) 1097 puta; a Rusalka (praizvedena 1901) 1860 puta. Sve te produkcije Opere NK-a doživjele su, unatrag desetak godina, nova moderna uprizorenja koja pružaju atraktivan scenski izgled predstave, s maštovitim scenografijama (dosta se koristi drvo kao materijal) i stiliziranim kostimima blago naznačenih folklornih motiva (u Prodanoj nevjesti i Jakobincu). Prodanu nevjestu režirala je Magdalena Švecová, a Jakobinca i Rusalku Jiři Heřman. Odličan je duhoviti baletni (akrobatski) prizor cirkusanata u Prodanoj nevjesti, u koreografiji Ladislave Košíkove, i svekolika razigranost, puna vedrine, kao i u Jakobincu. U Rusalki je, sa zanimljivom postavom zamućenih svjetala i plitkim bazenčićima s vodom, Jiři Heřman i pretjerao količinom scenskog pokreta vodenih vila i idejom spajanja uloga Ježibabe i Strane kneginje u jedinstveni demonski lik; nepotrebno. Mezzosopranistica Veronika Hajnová nije imala altovsku sonornost za Ježibabu ni prodornost visina za Stranu kneginju pa je ostala pjevački blijeda.

Jakobinac je djelo malo poznato izvan Češke, prekrasne glazbe bogate Dvořákove instrumentacije i pjevnih vokalnih dionica. Nećak grofa Vilima, Adolf, načinio je razdor između grofa i njegova sina kako bi ga naslijedio. Bohuš je stoga, sa suprugom Julie, otišao u Francusku pa su ga prozvali Jakobincem, što je još više razljutilo grofa, iako nije imao veze s revolucionarima. Kada se Bohuš vrati u rodno mjesto, sve će se razjasniti i Adolf razotkriti. Opera, kroz lik učitelja Bende, odaje priznanje generacijama čeških učitelja-zborovođa za samoprijegoran rad na razvijanju prosvijećenosti i kulture, a predstava naglašava važnost učenja i obrazovanja. Najljepši ulomak duet je Bohuša i Julie u kojemu pjevaju kako su lutali stranim krajevima. Njihovo dugo progonstvo od kuće, kao sudbina mnogih Čeha, moglo je naći utjehu samo u glazbi.

U predstavama potkraj lipnja istaknulo se nekoliko pjevača u glavnim ulogama: sopranistica Dana Burešová kao Julie i Rusalka, bariton Svatopluk Sem kao Bohuš i Don Giovanni, tenor Peter Berger kao Janko u Prodanoj nevjesti i Princ u Rusalki, basovi František Zahradniček kao Leporello u Don Giovanniju i Jiři Sulženko kao Kecal u Prodanoj nevjesti.

Poseban je dragulj praškoga repertoara opera Don Giovanni, praizvedena 1787. u Staleškom kazalištu, sa samim Mozartom za dirigentskim putom. Današnja produkcija NK-a, redateljskoga dvojca naziva Skutr i rutinirane glazbene izvedbe, ne bi osigurala golemi uspjeh kakav je opera doživjela na praizvedbi. Budući da u Pragu opere nikada nije dosta, 29. listopada, na dan 230. obljetnice praizvedbe, izvest će se posebna produkcija Don Giovannija, pod umjetničkim i dirigentskim vodstvom Placida Dominga, kao replika legendarnog uprizorenja NK-a iz 1969. znamenitog redatelja i scenografa Josefa Svobode. Dvije izvedbe već su rasprodane, a za publiku je obvezna svečana odjeća.